Utisak E-Book

Ajša Čišija

• Herausgeber: neobooks
• Kategorie: Gesellschafts- und Liebesromane
• Sprache: Deutsch

Seitenzahl: 139

Veröffentlichungsjahr: 2022

Beschreibung

Dragi čitaoče, najavljujem debitantsku zbirku pjesama "UTISAK" autorice Ajše Čišija. Njena poezija, nesumnjivo je, odiše autentičnošću: svaka pjesma je krik smisla u kojem drhti ljubav prema čovjeku sa svim njegovim vrlinama i manama, krik stremljenja, hodanja, padanja, ustajanja. Krik nadanja, razočarenja, kajanja, pa... opet nadanja... zov koji je neumoran i u čistoti glasa, i u misiji ljudskosti, i u empatiji za srodnog, sličnog i drugačijeg. Jednostavno, to je zov bezmjerne ljubavi koja ljude cvijećem, pticama, nebom, travom... mami u zagrljaj topline i kompaktne cjeline. Pjesnikinja nas poziva da, ma u kom stanju mi bili: radosni, tužni, ranjeni, sa zaliječenim ranama, ili nedodirnuti bolom, poziva nas da uspostavimo balans između duha i materije. Priziva spas na nas nudeći miris svoje duše i udišući miris duše čitaoca. U potrazi za intenzivnijim mirisom duše drugog, svojim stihovima signalizira neumornost i tijela i duha. Pjesme su, jednostavno rečeno, neponovljive u posebnosti svoje pregalačke moći i dišu ljepotom nekog novog pjesničkog stila, nekog utapanja starog u novo vrijeme. Sukcesivnost. Njena poezija je u vremenu - savremena. Sama ima običaj reći: "Hoću da moja slova u pjesmi vibriraju trenutak proživljavanja i promiču bitisanje kao sinonim pokreta na putu prolaznosti svega, pa i nedaća". Aida Čišija

Leseprobe

Ajša Čišija

UTISAK

Zbirka poezije

Sadržaj:

Uvodna riječ autora …........................................ 8

JOŠ ME TAMO NEMA...................................... 10

KAŽI KOJA SUZA … ….................................... 13

SUNCE SE NEDA............................................... 16

KAD LJUBIŠ ČEŽNJU...................................... 17

AKO JE PISMENOST PAMET........................... 19

ŽIVOT JE .. …................................................... 21

IMA, IMA TAKVIH LJUDI …............................ 22

MILIMETAR RASTOJANJA …........................ 25

KAZA MI JUČER ŽENA, UMORNA I SNENA. 27

PRVI DODIR STAROSTI …............................... 31

TRAGOVI SREĆE …......................................... 34

LABIRINT........................................................... 35

RUKA................................................................. 36

KOLIKO JOŠ!? …............................................. 37

NEĆEMO PITANJA …..................................... 40

U DOLINI RAZUMA …................................... 43

TAMO JE MOJE …........................................... 47

TI SAMO SVRATI …....................................... 50

GOVOR RUKU................................................. 51

NEMA RIJEČI.................................................... 53

ONO U TEBI …................................................. 54

USKORO ĆE …................................................. 58

MOJE NADE DOTAKLE MI TUGU …........... 61

TROJANSKI KONJ …...................................... 62

OD DANAS ….................................................. 64

ZAPJEVALA PTICA MALA …........................ 66

ZAPLAKALO SRCE MALO …....................... 67

GOLUB B'JELI ODLETIO …........................ 68

OSMJEHNUH SE NOVOM DANU …............ 70

HTJEDOH NEŠTO LIJEPO …......................... 71

ZADRIJEMAH I PROBUDIH SE …................ 73

NA DNU ŠAKE …............................................. 74

DANAS NEĆU... SUTRA JE MORANJE ….... 78

PITALA SAM DUŠU SVOJU …....................... 80

O,TI, SUZO! ….................................................. 83

PRUŽAH RUKE …............................................. 85

BOG-ZNANJE-STVARANJE............................. 88

ČEKANJE …....................................................... 90

OD SRCA DO SRCA …...................................... 95

JID ( ČAŠA ŽUČI) ….......................................... 98

POSUSTALI STE …........................................... 101

ČOVJEČE, UČINI NEŠTO …........................... 102

LUTAŠ LI JOŠ? …............................................ 103

PRVO JE BILA RIJEČ.. …................................ 104

LJUBAV …...................................................... 105

TRAGOVI SREĆE …..................................... 106

ČOVJEK JE ZAKOMPLIKOVAO …............. 106

DUŠA ULJEZA …........................................... 108

NEPRIMIJENJENA FILOZOFIJA ….............. 109

EH, ŠTO TI JE ŽIVOT! ….............................. 110

I VJETROVI I OLUJE …............................... 112

UBICO SNA, NE SPAVAM... …..................... 114

KOLIKO TRAJE JEDAN DAN? …................ 119

DRHTAJ PJESMU PIŠE …............................ 121

BOSNA JE KO' PTICA ISTINU ŠTO POJI .. 122

ŽENA KOJE SE NIKAD ZASITITI NEĆEŠ .. 124

HAIKU ….......................................................... 126

VJETAR DUVA, KIŠA PADA …...................... 127

DUŠA MOJA PONOVO PLAČE ….................. 128

NE KAŽI NIKAD ….......................................... 130

KAŽI MI............................................................. 130

KIŠA JE PADALA I SAD' KIŠA PADA............ 131

DAN KIŠOM PLAČE …................................... 132

BOŽE, ZAUSTAVI OLUJU U SRCU............... 133

OBLACI SE OPET ZAIGRALI …................... 137

LJUDI SU KO' LIŠĆE ….................................. 138

ZNADETE LI KAD VAM VIŠE NIKO NAUDITI NE MOŽE ….................................................... 139

ZA SAMO JEDAN ZAGRLJAJ......................... 140

ŠTA JE TO ŠTO DEFINIŠE................................ 142

PROLJEĆE ŽIVOTA........................................... 143

NEMIR.. DO ISPUNJENJA ZADNJE REČI..... 144

DEVET JABUKA............................................... 145

KO JE PJESNIK................................................. 146

KAD POLET USTREPTI................................... 149

OD DANAS.. …............................................... 155

DZENETSKA KAPIJA...................................... 157

NE TRAŽI ME, OSJETI ME SAMO................ 158

ČEKA NANA RAMAZANA............................ 160

BOŽJI ZNAK JE I TIŠINA.............................. 163

ODUSTAJEM OD SNOVA............................... 165

PROŠLA SU VREMENA................................. 169

PUT ME ZOVE, MORAM POĆI SKORO...... 172

DANAS PLAČEM KAO MALO DIJETE.......... 174

VUK DLAKU MIJENJA...ALI ĆUD NIKADA..177

BILA SI ŠAPAT NADE...................................... 179

NE PRIČAJ MI O LJUBAVI............................. 181

NA LEDINI ….................................................. 183

OSLUHNUH GOVOR...................................... 186

OKITIĆU AVLIJU BAJRAMOM...................... 188

GLEDAM...OSJEĆAM..VRIJEME IZMIČE.. 190

KADA SRETNEM NEKOG SA IMENOM TVOJIM............................................................ 192

KAD DUNJALUK POSVE ZABOLI …......... 194

ZVUK EHA TIŠINE ….................................... 196

ŠTO SAM TAKVA, BOŽE MILI?! …............. 198

KAP DA BUDEM ........................................... 199

ZAPJEVAĆU ČEŽNJU …............................... 201

PTICA MALA …............................................. 202

EH, ŠTO TI JE ŽIVOT!? …............................ 203

SUZOM SVOJOM PJESMU PIŠEM …......... 204

DA LI GLEDAŠ OČI DRUGE? …................. 206

PREPOZNAJEŠ LI? …................................... 207

NIKAD VIŠE ….............................................. 208

TI NE PLAČI ….............................................. 209

VIŠE OD DUNJALUČKA SNA –

VJEČNOST........................................................ 211

KAD SRCE UĆUTI.......................................... 215

IZ NJEDARA PRIČA IDE................................ 216

DVIJE DUŠE ZAGRLJENE …....................... 217

BIJELA LAŽ...................................................... 218

O DUŠI I ŽIVOTU …....................................... 219

USNULI SOKAK …......................................... 220

UZNEMIRENA DJEVOJČICA ….................... 221

JE LI TO VIJEČNOST ŠTO MI RUKE PRUZA 222

KAD BI SVI NEMIRI PROGOVORILI.............. 223

ZVIJEZDANE NOĆI ….................................... 224

DJECA ZNANJA …........................................... 225

ČUDNA JADA ….............................................. 226

Poetski osvrti na tri pjesme Dzenisa Šaširovića

( Na obali, Ja, Čas odluke )............................... 227

USKORO ĆE …................................................. 232

SVE ŠTO JESAM I NISAM …......................... 235

KAD PRESAHNE …........................................ 238

ZVIJEZDE ZOVU …........................................ 241

ŠESTDESETPETICA ….................................. 243

KAD NEĆE …................................................. 247

AMAN, JA RABBI …..................................... 248

NE DAM TI …................................................ 249

ZLATNIM NITIMA ….................................... 252

ŽIVOT JE PROŠLOST I BUDUĆNOST........ 254

KAD IMAŠ I KAD NEMAŠ …....................... 258

BEZNAĐEM SVIJESTI …............................. 259

NEVIDLJIV ŠAPĆEŠ …................................. 261

PUT ….............................................................. 263

Umesto pogovora : BLISKOST ….................. 271

Slobodan Đurović:LIRSKI OBZORI AJŠE ČIŠIJE

Zorica Bamberger: OSVRT NA AJŠINU POEZIJU

Uvodna riječ autora

Ako pjesme u ovoj knjizi nisu dovoljno fine, to je zbog toga što pisac ima svoje lične kriterije za granicu oko toga šta stavlja na papir. One koje još nije napisao su, obećavam, najbolje.

Čovjek nikad ne zna, možda će nekad biti ispisani stihovi koji spavaju u duši pjesnika. Možda se granica pomjeri. Nabolje. Sve je promjenljivo ... i do čitanosti je!!!

Toliko, za sada.

P.S. Lično mislim da su sve moje pjesme vrijedne čitanja, kao što roditelji misle da su njihova djeca pametna i lijepa. Ako moje pjesme ne prođu vaš test, učinićete me sretnom ako odvojite još malo vremena i pročitate ih više puta. S drugog aspekta posmatrano, sa pjesmama je kao s djecom: Iz mnoštva lijepih, običnih, dječjih, lica uvijek se izdvoji jedno koje zrači posebnom ljepotom, slično tome uvijek postoji neka pjesma koja svijetli kao zvijezda u noći ... možda i ovdje ima takva ...

Sličnost između pjesama i ključeva je takođe izvanredna. Nije rijetkost da tražimo naše ključeve ... oni su uvijek na vidniku kad ih ne tražimo, ali kad smo u frci s vremenom, a odmah ih moramo imati u svojoj ruci, bestraga su nestali. Možda bi bilo dobro još jednom provjeriti da nisu u džepu. Jedna pjesma može biti sinonim za tvoj džep u kojem baš tvoji ključevi čekaju da budu pronađeni.

Slično djeci vrište pjesme zbog nečeg: što žele, ili ne žele da je. Najčešće zbog izgubljenih iluzija?! Surove stvarnost?!

JOŠ ME TAMO NEMA

Možda livadama već

šetaš

saginješ se

cvijet vječnosti

omirišeš

neubran ostaviš.

Možda miris cvijeća vječnosti

u sebi ćutiš

možda, eh, znati

teško je.

Možda već, a možda se nadaš,

il' čekaš s nadom

a i ja u njoj

možda.

Možda čuješ, osjetiš,

il' ne mariš.

Poželiš i imaš,

il' čekaš ...

Ne znam ja

još tamo me nema.

Tamo je moje

u čekanja mog čekanju,

u suzi još neisplakanoj,

u dodiru još neproživljenom:

Eh, ta smrt.

Da s dodirom tim letim

u čekanje.

Čekaš li i ti?

Ima li me u čekanju

čekanja tog?

Nadaš li se čekajući?

Čuješ li, ja čujem.

Marim.

Osjetim te u čulu mom:

imam, poželim i čekam.

Možda je nada.

S nadom sam blizu: -

lebdim iznad livada

cvijeća

po njima prosutog

divnog oku

dosad ljepotom skrivenom

spuštam se u dodir

da uberem

cvijet osjetim

opijenost

mirisom

vječne u meni čežnje ...

Susretnem tamo čekanje

mog čekanja

isplačem suzu

proživim dodir

smrti.

Stajanjem letim

u čekanje

bljeska

trenutka

bezvremenskog

iščekivanja

spoznaje znanja.

Bezvremenski tren

spoznaje znanja

iščekujem.

Znam, iako još tamo

mene

nema, jer ...

tamo

u tamo u meni

diše

vječnost.

U meni čežnja.

KAŽI KOJA SUZA …

tvoja je.

Koji bol skriva

milovanje njeno

obraza

presahlog ...

Kaži koja je tvoja

od ovih

što halku

nižu

tu u moru

bisera

prosutih

dubinu

što tiču

stradanja

čovjeka

nejakog

duše pospane

srca začaranog

sjajem

što bježi

razočarenja

dolaskom

neminovnim.

Kaži mi tvoja suza,

koja je!?

Koja bolom

milovanja

obraza

presahlog

vječnost dotiče

morem bisera

iz dubine mora

nježno iznuđenih

snagom insana,

što s buđenjem duše

se probudi,

dušama razbuđenim

korijenom stabilnim

srcima zadovoljnim ...

tad već čovjekom srećnim

što ne bježi

od iskonskog sjaja

spoznaje bitka

svog

i grli izlazak

sunca

nadahnuća

od Gospodara svog

Boga Jedinog.

Suza je spoznaja

što iskri, mračni tunel obasjava,

usnule snove rasplamsava

nosnicama miris obuzdava,

čežnjom vječnosti zlo u sebi obuzdava,

voljom snažnom puteve raščišćava,

čisti dušu pokajanjem - što ljepotu obećava.

Kaži koja suza je tvoja,

jel' slična onoj što je moja?

Koji bol skriva milovanje njeno,

nježno, drhtavo i sneno?

Dal' i ona bi mora bisera halku da niže

umjesto teških patnji što su nam sve bliže?

Ne, ne kaži koja suza je tvoja,

suza tvoja, prijatelju, je suza moja:

Nek' suza Jedna, zajednička, beskraja dubinom

Svjetlošću svojom prošeta tminom

do sunca što svijetom cijelim kroči

da vide ljudske oči, o, da vide oči!!!

SUNCE SE NEDA

Sunce se neda

na zalazak neće

ka tunelu mraka zrake okreće.

U tunel mračni svjetlost se probija

iz tame plamičak joj izbija

ka rosi buđenja dana se okreće

da sa njom na cvijeće slijeće

na krilima cvrkuta ptičjeg leti

u mulj duša da uleti

iz tunela žuri, žuri što prije

u srce gdje mis'o se krije

rane bolne da zavije,

pa sa njim, srcem, u more da krene

gdje nema zla, ni njegove sjene.

Biće kad zdrobi se sve u komadiće

kad dobrote svjetlost bude jedino pokriće

za u vječnosti proživljenih uživanja žiće.

Sunce se neda, nestalo ga nije,

Zastava Istine visoko se vije:

Stremljenjem se duša nebu i suncu izvije.

KAD ZAGRLIŠ ČEŽNJU

Kad zagrliš čežnju

zapjeva ti tiho tvoja tuga

i oživi uspomene

na vremena druga,

prošetaš sokakom

sjećanja svojih

iz prošlosti lijepih

trenutaka tvojih.

Kad zagrliš čežnju

srce trepti, uzdah šapće duša,

tiho tvoga srca damar,

nostalgijom što se kiti, kuša,

jer nefs tvoj, aman, i ne uša

što u ruhu tvome zavladala suša, ...

Jer, sreća - ona šta je?

Ona se, u principu, daje;

ako ti se vrati -

ona dugo traje,

al' samo čežnja

ključe njene drži

i pomaže čovjeku

da bol izdrži,

ona je vrelo gdje se duša poji -

bezvremenski diše: niti stoji, niti dane broji!

Nit' prošlosti, nit' smo SADA,

nit' BUDUĆNOST U KOJOJ SE STRADA.

Tu je da s tobom dah tvoj diše

bezvremenski dodir da ispiše

postojanje tebe da ne briše

sve što u njem ćutiš da opiše.

Kad zagrliš čežnju

ti osjetiš ljubav nježnu;

tad zaplače duša

koju Allah kuša:

sve tonove u sebi presluša;

suzom kajanja duša sebe kori,

o Vječnoj ljubavi u samoći zbori:

od začetka vječnost živi

sve padove i uspone t'jela da proživi.

Dah ne živi vrijeme -

DAH JE ČEŽNJA,

DAMAR ŽIVOTA -

pjesma neizbježna.

AKO JE PISMENOST PAMET

Ako je pismenost pamet,

a trebalo bi da jeste,

onda vi sigurno znate

u njoj koliko, i gdje, ste.

Sjetih se koliko pameti ima

u narodnoj kletvi znanoj nekima:

'Kad soli imao, brašna neimao,

kad brašna imao da soli nejmaš 'neznao',

eh, eto, ja kiselog kupusa nejmam,

a htjedoh sarmice da pripremam:

do prodavnice skoknut' meni mrsko,

jer zima s vjetrom tuče posve drsko,

sad lijenost što u meni drijema

brzinski ručak, prijatelji, priprema:

začas pileći, pohovani, fileti -

da unukama štogod slano u trbuh sleti,

uz krompir-pire dovoljno žitak

ne treba im nikakav napitak.

Al' da se vratimo glavnoj temi:

niko nek' ne bude u dilemi

jesu li naši stari poglupi bili,

jer, eto, vel'ke škole nisu 'posjetili',

jesu li nam naši preci glupi bili,

oni što su teret života dobro iskusili,

zar glupi zbog toga što škole nisu završili?!

Što pameti stekoh izreke njihove mi dadoše -

moje misli njihove ukradoše!

Pa ko je, onda, pametniji, ljudi

kad sve novo iz starog se budi,

Kad sve pametno što izmisle ljudi

odgoj, iskustvo i starina pameti iznudi.

Bez početka pameti ni nastavka joj nema,

stari su bili pametni: nije dilema.

Ako, pak, glupa u govoru ovom jesam

svejedno, ja ipak znam gdje sam:

Ako je pismenost pamet,

poštovati svačiju nije na odmet!

Nema čovjeka u kojem i pameti i gluposti nema

i oko toga, prijatelji, ne postoji nikakva dilema.

Kad sve saberemo i oduzmemo

u životu ne treba biti velikih problema:

RUČAK SPREMIŠ OD ONOG ŠTO IMAŠ

DA BI ZNAO KAKO SVE U ŽIVOTU DA UŠTIMAŠ.

ŽIVOT JE ...

Požuri tamo, požuri ovamo

i čini što misliš da treba.

O, biće propast svijeta

ako za se uzmeš parče neba.

Parče sunca, malo dokolice,

jer sat i dalje kuca,

ne smiješ stati, nema vremena

iako često glava puca.

Treba ti ovo, treba ti ono,

treba ti sve, a love premalena svota

biće ti jasno, možda prekasno duši

što gasne - da mijenja ideal života.

Pogledaj! Zamišljen i sam ti dvojiš

dane do plate, čovječe, užurbano brojiš

ne znaš da dane do svog kraja brojiš -

kraćim bi ih, kad bi mog'o, da skrojiš.

IMA, IMA TAKVIH LJUDI

Ima takvih ljudi što taman kad misliš

da ih u džepu imaš, il'pod ključem držiš

oni kroz 'havu' džepnog materijala ispare,

jal' iz zaključane hapsan-sobe išceznu nekud ...

... pa ih nema da im žandar budeš,

nema ih da potvrđuju tebe i ...

... tebe je strah, jer si sam -

a glumiš zabrinutog za sudbinu otključanog,

za sudbinu onog što iz džepa ti izmigolji

i slobodom dihnu: o slobodi progovori.

Za zabrinutost svoju si zabrinut ...

... pa ih nema

da besposlen ne budeš.

Nema ih da se opet oholo keziš -

bojiš se ništavila svog

hej ti, spodobo u ljudskom obliku

lik tvoj pred očima našim vec plače,

vlast tvoja što ti zube poizbija nestaje ...

...zadah tvoj, smrdljiv, ostaje ... umireš,

a ne znaš da što je bilo dole

nagore se penje,

ne znaš da oni odzdo

glasnika već čuju

kako haber pronosi

da jedan mrakom ogrnut tone

u mrak smrti i stiže do granice na kojoj

kad tamo pristigneš - tamo na prag izmedu

života i smrti - i ugledaš sebe -

- a za natrag ni časka ti više OSTAVLJENO NIJE:

dovoljno dugo vremena ti je BILO

života prolaznog OSTAVLJENO

da RASPOLAŽEŠ  S NJIM

sad početak kraja prema tvojoj ključnoj kosti ide

da te dokrajči.

Zar toliko zauzet si bio ohološcu u vremenu svom,

i mržnnje strašcu zar obuzet bio u vremenu

da ni trenutka neimade

da razmisliš o njegovom protoku,

da shvatiš da početak kraju vodi.

Da: IMA SUDIJA KOJI SVE KONCE

SVIH ZAPOČETAKA

U ŠACI DRŽI. ONAJ KOJI NIT' POČETKA NITI KRAJA IMA

U VREMENU.

Zar bi Njemu naučnici masu da odreduju?!

I ulovljeni svjetlosti bozoni se brzine

Svjetlosti nad svjetlostima boje

i ljepoti njenoj se dive.

Neovisan od svega Je Onaj Ko Je Tvorac,

On u Rukama Svojim Drži konce života i smrti.

Ima, ima takvih ljudi

kod kojih se savjest budi:

ljepše sutra nama svima s njima, ljudi, ide,

a savjesni oni što nisu, u svijest utonuti se stide.

MILIMETAR RASTOJANJA

Sve što sa zadovoljstvom

spregu ima

tako je blizu.

Milimetar vas dijeli.

Sve što sa nezadovoljstvom

spregu ima

je

milimetar od tebe.

Sve što s sevapom tvojim

skopčano je

je

milimetar do tebe.

Sve što sa grijehom tvojim

skopčano je

je

milimetar od tebe.

Sve što sa smrću tvojom

vezu ima

može te pokrenuti

da

smanjiš ili povećaš

rastojanje.

Insan vidi mnoge

u biti mrtve

kako

idu

kupuju

bježe

prodaju,

nedodirnuti.

Rastojanje između njih

i onih koji žive

se

ne može

izmjeriti.

KAZA MI JUČER ŽENA, UMORNA I SNENA

Ja ne znam zašto tonem,

ili ...znam, znam.

Jel' kraj blizu,

jel' to trenutak

svjesnosti o prolaznosti

dunjalučkoj?!

Jesam li potrošena?

Nemam li više šta dati

sebi, životu?!

Prebirem po duši,

uspomenama,

ranama,

i prazna sam.

Iscrpljena snaga.

Sama, a nisam.

Jel' to priprema

za početak u vječnosti?!

U nju se ide sam.

Ostavlja se sve

što oči vide.

Uši čuju.

Pamet razabere.

Šta imam sad?!

Ništa osim brižnosti.

Da, brižim, brižim

za one koje volim.

I voljena sam ja.

I voljen biti je teret.

Odgovornost.

Kazujem ti: prazna sam,

potrošena. Iscrpljena ...

... odjednom.

Zašto plačem?! Čemu suze?!

Čemu ova bol?!

Nije očaj. Stara, poznata,

duboka bol.

S njom kao da sam rođena.

Snage, osim za sebe,

imam.

Moja snaga nije moja.

Moj san nije moj.

Moj osmijeh ne pripada meni.

Moja tuga je više od mene.

Ipak, srećna žena?!

Sjenka postajem, gubim se,

nestajem ... u dubini bola.

Utapam se u nesreće drugih ljudi

da dijelimo bol. Umanjimo jedni drugima.

Evo, sad ni sjenka više nisam:

prošlost me boli,

sadašnjost me neće,

budućnost

od ljudi osmišljenu

treba

prekrajati, ...

Boga se bojim,

drhtavim nogama na zemlji stojim,

oko nebitnih stvari dvojim

i dane do smrti brojim.

Ja budućnost svoju krojim!

Slaba sam postala.

Dešava se, sporadično.

Depresivna. Zašto?!

Nesretna?! Nemam objašnjenje.

Kakva je to duša

koja plače,

a razlog reći ne zna?!

Ili ne smije znati?!

Ili odbija ga prihvatiti?!

Kako definisati bol

koji proganja?

Danas sam jecaj,

jučer bijah sreće osmijeh.

U čemu je razlika?!

Ko sam ja: jučer ili danas?

U čemu da nađem sebe:

u sreći ili u jecaju?

Sreću bih podijelila sa svima,

želim da samo srećnih ima,

a ja?! Jeecaj je moja pjesma,

ljubavi česma,

jecaj je bliskost trenutka istine.

Ja volim jecaj života svog.

Umirem li?

Nestajem li?

Gubim li sve osim brižnosti

koja mi je oko

i ruke moje?

Tuge moje su mi

srce omekšale.

Dušu razbudile.

Srce umorno od leta,

a duša?!

Ona bi da i dalje sanja ...

Sve to kaza jučer meni žena

od snova umorna, a od nade snena.

PRVI DODIR STAROSTI

Kad starost te takne

između obrva

bore dvije se skupe -

u dubinu proniknu.

Dubinom slute

pregovore ...,

... siđu u srce

s ibrikom

umorne misli

da je odmore.

Duša čeka ...

slutnjom kušnje

odustajanja,

nemara,

neimanja,

mirovanja.

K'o u praznom oluku

mulja

dodir nađe,

kiše života presušile;

noći se uzbunile,

dani zaspali,

polet odlepršao:

klonuo duh -

nestalo vihora ...

ruža čeka

mirisom

spoznaje tvoje

vječnosti dodir,

a ti?!

Ti bi da tromošću snivaš

mirovanja čeznju

da darne

oluje tvoje

što čekaju utihle

nemoćne vjetar u tebi

da pokrenu.

Ti znaš: ima ga.

Znaš i zašto ćuti.

Pčela u tebi

zastala, bore tvoje,

tri još, u njedrima skrila,

a srce ti meda žuč

pije čekanjem.

Znaš ti odlaganje šta je:

obezglavljena mladost

treptaja duše

tjera po svom.

Prvi dodir starosti

raspojasava hir,

raspoznaje, razotkriva

stanje tvoje.