Posada Sobova E-Book

Manfred Hellweg

• Herausgeber: Books on Demand
• Kategorie: Für Kinder und Jugendliche
• Sprache: Deutsch

Seitenzahl: 111

Veröffentlichungsjahr: 2019

Beschreibung

Santa Claus und Rudolph, das Rentier mit der roten Nase haben in all den Jahren in der Weihnachtszeit den Kindern viel Freude gemacht. Die Geschichte jedes einzelnen Rentieres, wie es aufwuchs und wo es lebte ist interessant.

Leseprobe

Posada Sobova Djede Božićnjaka

Sedam veselih Božićnih priča o svijetski poznatim Sobovima od Djede Božićnjaka, koji svake godine na Badnju večer voze Božićne-saonice sa poklonima za djecu po cijelom svijetu.

Na kraju ove knjige još jedna priča o trojici sinova Djede Božićnjaka.

Predgovor

Nakon priče o „Rudolph, Sob sa crvenim nosom“, moj unuk Denis jednog me dana upitao za porijeklo ostalih Sobova koji su saonice Djede Božićnjaka vozili na Badnju večer.

Njegovo pitanje dalo mi je ideju da napišem za svakog Soba jednu priču. Na kraju su ispale sedam priča, iako su, osim Rudolpha, bila osam Sobova. Sedam priča zbog toga, jer je jedna priča o blizancima.

Dasher je živio na Bajkal jezeru u Sibiriji.

Dancer dolazi sa Ladoga jezera u Rusiji.

Prancer potjeće iz Labradora na istoku Kanade.

Vixen porijeklom iz Patagonije, Argentina.

Comet dolazi iz Laponije, Norveška.

Cupid pripada stadu Sobova na Grenlandu.

Donner + Blitzen iz srednje Evrope, Rudogorje.

Moje veliko hvala Ljubici Pošćić na prijevodu.

Sa prijevodom ove priče na Hrvatski jezik, mogu sva djeca koja govore Hrvatskim jezikom, biti u mogućnosti čitati i uživati u ovoj veseloj priči o

POSADI SOBOVA DJEDE BOŽIĆNJAK

Sadržaj

Dasher

,

najveći Sob, sa Bajkal jezera u Sibiru

Dancer

,

najjaći Sob sa Ladoga jezera u Rusiji

Prancer

,

ponosni plesač iz Labradora u Kanadi

Vixen,

sa visokih brda Patagonije, Argentina

Comet,

porijeklom iz Laponije u Norveškoj

Cupid,

Sob-Eskim sa Grenlanda

Donner und Blitzen,

blizanci iz Rudogorja u Njemačkoj

Sinovi Djede Božićnjaka

Dasher!

Najveći Sob iz posade Djede Božićnjaka

Sibirija, najveća zemlja na ovoj zemaljskoj kugli. Veća je i od Amerike. Ovdje su živjeli na hiljade Sobova u različitim plemenima.

Na krajnjem jugu ovog velikog Sibira, na samom rubu Bajkal jezera, živjelo je jedno veliko stado Sobova sa svojim porodicama. Tu su živjeli stvarno samo najveći Sobovi na cijelom svijetu.

Broj njihovih članova ni izdaleka nije bio tako veliki kao stada Sobova u Kanadi, na američkom Kontinentu, ili neizmjerno velika stada u Skandinaviji na Evropskom Kontinentu.

Ovo stado imalo je tako veliki mit, da su sve druge životinje sa puno strahopoštovanja pričale o „Velikim borcima sa Bajkal jezera“. Ali to su stvarno bile samo priče.

Tako su se o stadu pričale prastare priče. Pričalo se da su se uspjeli davno oduprijeti stadu konja kralja Huna.

Ovaj kralj Hun i njegovi podanici bili su najstrašniji i većinom najopasniji ljudi ondašnjeg vremena. Oni danas više ne žive, samo Sobovi iz plemena „Veliki borci sa Bajkal jezera“ preživjeli su jako dobro sve poteškoće stoljeća.Oni su se držali podalje od svih neprijateljstva i intriga, te su se koncentrirali samo na svoju veličinu i svoju obitelj.

Brixton, voditelj stada, najveći među njima,davno je sam sebe postavio za poglavicu. Nitko mu se tada nije suprostavio, jer se nitko nije niti usudio biti voditelj i voditi jedno tako poznato stado.

Brixton je bio jako veliki, pa je jednim pogledom mogao obuhvatiti cijelo stado. Međutim, ovdje na Bajkal jezeru, oni žive u jednom selu koje leži na jednoj visoravni, sa koje se pruža najbolji pogled preko cijele zemlje i tako mogu na vrijeme poduzeti mjere predstrožnosti, ako bi im s bilo koje strane prijetila opasnost.

Znali su, da nijedan drugi Sob taj naporan put na visorav ne može savladati, ali kako se ono kaže: „Oprez je majka mudrosti.“

Poglavica Brixton, nema nikakvog drugog posla nego da reprezentira svoje stado i svojom impozantnom visinom i pojavom, zastrašuje sve ostale Sobove.

Budući da je bio tako snažan i visok, skoro sve žene-Sobovi cijeli dan bacaju mu zaljubljene poglede, a Brixton je to mudro iskorištavao.

Bio je obuzet sam sa sobom i stvarno uvjeren da je neodoljiv.

Negovo potomstvo broji 123 Sobova, koji su mu morali reći tata. Ali jedan mladi Sob, imenom Dasher nije to htio a nije niti mogao izgovoriti ime Brixton, a kamoli mu reći tata.

To uopšte nije odgovaralo starom Brixtonu, pa je stalno pokušavao pozvati Dashera na red, samo ga Dasher jednostavno nije slušao. Dasher se u međuvremenu i dalje razvijao, i nadvisuje sve ostale sobove iz njegovog stada za visinu glave.

Svi su gledali gore prema Dasheru a to se Brixtonu uopšte nije sviđalo, jer on je i dalje mislio da je najveći. Ali, jednog dana stajali su Brixton i Dasher jedan nasuprot drugoga, oči u oči i tada je Brixton morao primjetiti, da ga Dasher nadvisuje već sada za razinu očiju.

„Prokletstvo“, govori sam sebi, „samo mi je to još nedostajalo. Ako drugi Sobovi saznaju i primjete to, gotovo je sa mojom prevlasti.“

Brixton je morao nešto poduzeti da spriječi nadolazeću katastrofu. Noćima je razmišljao o tome. Nije to bilo tako jednostavno, nitko nije smio primjetiti zbog čega je toliko potišten.

Konačno, jednog jutra, sinula je Brixonu jedna spasonosna ideja.

Izmislio je nekoliko novih zakona, kojih se bezuvjetno svi Sobovi u njegovom stadu moraju pridržavati. Nabavio je veliku ploču koja se morala postaviti u sredini sela, na jednom extra za to predviđenom stablu i svima vidljiva.

Najstarijem Sobu iz vijeća, koji je imao najljepši rukopis, naredio je, da na toj velikoj ploči, velikim slovima, da se dobro vidi, sljedećim riječima napiše:

„Ovdje su za sve moje podanike najnoviji zakoni, kojih se morate točno pridržavati!“

„Najviše mjesto na visoravni pripada isključivo samo meni, dakle Brixtonu, sa tim je zagarantirano, da ću ja uvijek i vječno biti najveći.“

„Svi članovi stada, bet iznimke, mogu mi se približiti samo do određene granice, a to je dužina dvojice Sobova.“

(Jer, ako bi mu došli preblizu, mogli bi vrlo lako ustanoviti, da on nije više najveći u njihovom stadu. To se ne smije ni u kojem slučaju dogoditi, jer onda mora on svoje mjesto poglavice prepustiti drugom većem Sobu od sebe, a to Brixton nije želio.)

„Ja Brixton, moram uvijek nositi najnovije cipele za snijeg.“

(Sam sebi prepisuje cipele za snijeg, koje mu njegove žene-Sobovi moraju napraviti, a kako uvijek ima hladne noge, morale su mu umetnuti u cipele trostruki uložak , što je njegovu pojavu povisilo za visinu od triju očiju.)

Na ovaj trik do sada padali su baš svi Sobovi. Samo jedan Sob, imenom Dacher, kod takvih izdanih smiješnih zakona, ostao je malo nepovjerljiv.

Morao je postojati neki određeni razlog, zbog kojeg netko odjednom izdaje tako čudne i smiješne zakone koji apsolutno nemaju nikakve veze sa životom u stadu.

Dasher ie imao neki čudan osjećaj, osjećaj koji mu je signalizirao:

„Ti ćeš u doglednoj budućnosti Brixtona prerasti i tada postati novi voditelj ovog stada.“

U proteklim godinama njegov osjećaj nikada ga nije prevario. Ali još jedan drugi unutrašnj glas govori mu:

„Ti ćeš jednom negdje drugdje biti potrebniji, nego ovdje u svom selu.“

Stariji Sobovi su uvijek, kada su imali veliku sjednicu, pričali o tome, da na Sjevernom polu postoji jedan grad, koji se zove:

Grad – Djede - Božićnjaka.

Tamo žive različiti Sobovi, koji su se prijavili za izbor posade Sobova Djede Božićnjaka, a zatim su od Djede Božićnjaka bili odabrani, da voze njegove legendarne Božićne saonice, sa kojima su svake godine na Badnju večer vozili djeci širom svijeta, njihove dugoočekivane, naručene poklone i igračke.

Posada koja ove saonice može voziti, bili su posebno odabrani Sobovi i uživaju puno povjerenje Djede Božićnjaka.

To je stvarno nešto prekrasno, juriti saonicama kroz oblake, šmugnuti mimo svih tih sjajnih zvijezda i kliziti iznad mliječne staze.

Dasher je uvijek uzbuđeno sa napetim ušima slušao starije Sobove dok su pričali o tome. Do sada nijedan Sob iz ovag stada nije došao na ideju, jedanput otputovati na Sjeverni pol, da vidi, dali je to stvarno tako, kako se priča.

U to vrijeme Dashera je preplavio snažan osjećaj sreće, koji mu veli:

„Ti ćeš jednom biti najveći i voziti te saonice. Ali to je još jako daleko.“

Ostali Sobovi nisu bili previše impresionirani od te priče. Većina Sobova tako i tako ne vjeruje sve starijim Sobovima, što su im pričali o zemlji na Sjevernom polu.

Nitko iz ovog stada Sobova još nije bio tamo, a njihovo mišljenje o tome bilo je, - to je izmišljena priča starijih da se naprave malo interesantni. Ali Dasheru ta priča neda mira. Tijekom noći u njegovim snovima stalno ga progone Sobovi sa Sjevernog pola.

Vidio je sebe kao budućeg vladara ovih saonica, koji može onda svim Sobovima komandirati, te se budi sav oznojen i tužno ustanovi da je sve to bio samo jedan san.

Prolaze tako dani i tjedni, u kojima se baš ništa posebno ne događa u ovom selu na Bajkal jezeru. Dasher je iz dana u dan bio sve veći i jednog dana, Brixton i Dasher, opet stoje jedan nasuprot drugoga.

Obojica stoje jednako blizu jedan nasuprot drugoga, kao već jednom. To je ovaj puta bilo protiv zakona. Brixton nije mogao postupiti drugačije, on mora izbaciti Dashera iz plemena.

Strašno je sada postalo još i to, što je Dasher jednostavno jako narasao i već je sada svojom visinom nadvisio Brixtona za visinu od pet očiju.

Brixton si to nikako nije mogao dopustiti, jer po tradiciji ovog stada morao je svoje mjesto poglavice tada prepustiti najvećem Sobu, a to je u ovom slučaju bio Dasher.

Dasher definitivno nije niti htio biti poglavica ovog plemena, on je svakako želio otići na Sjeverni pol u legendarni Grad – Djede - Božićnjaka.

Obojica su se tada tajno sporazumjeli o tome. Dasher ne smije niti jednog Soba iz plemena izvijestiti, da je on Brixtona nadvisio za visinu od pet očiju, a za uzvrat Brixton će njega prognati iz plemena zbog prekršenog zakona. Samo tako postoji jedini način i konačni razlog da se Dasher na miru spremi i krene na taj daleki i tažak put za Sjeverni pol k Djedu Božićnjaku.

Njegovi mnogbrojni prijatelji bili su vrlo tužni zbog toga, što ih Dasher mora napustiti a oni ne mogu protiv toga ništa poduzeti, jer zakon je zakon i ostaje zakon, to trebaju zapamtiti svi ostali Sobovi ovog plemena i da se ne može tako jednostavno prekršiti ovaj zakon, kojega se svi moraju bezuvjetno pridržavati.

Za Brixtona je to naravno bio jedan trijumf. Na taj način imao je svoje stado, vjerojatno još mnogo godina pod kontrolom. Od sada su morali svi Sobovi još više plesati na svaki njegov zvižduk. Za Dashera, sve je to bilo jedno nevjerojatno veliko zadovoljstvo i uživancija.

Njegovi snovi sada će se ostvariti. Brzo je došao dan kada se morao oprostiti od svih svojih mnogobrojnih prijatelja.

Ovaj oproštaj nije bio tako jednostavan, jer s godinama naviknuo se na mnoge stvari i to bi sad odjednom trebalo biti drugačije. Ali ništa mu tu ne pomaže, Dasher je sada morao to izdržati.

Osjećat će se osamljeno, na tom teškom i dalekom putu prema Sjevernom polu. Zbog toga se htio kod starijih Sobova raspitati o tom putu kojim je trebao krenuti, ali mu nitko od njih nije mogao ništa reći o tom putu.

Nikada nitko od njih do sada, nije napustio njihovo selo. Samo jednom su od Sobova koji su prolazili kraj njih i malo razgledavali njihovo selo, čuli, da se Sjeverni pol mora nalaziti na sjeveru, ali koliko je daleko i dali je to stvarno istina, nisu mu mogli potvrditi.

Dasher se osjećao dovoljno jakim, da može bez problema savladati to putovanje, jer svoj cilj stalno je imao pred očima:

„Postati voditelj nebeskih Božićnih Sob - saonica.“

U noći, nakon nove godine konačno je Dasher napustio svoje selo. Extra je izabrao noć, za svoj odlazak, jer tada svi Sobovi spavaju, a veliki rastanak nije želio.

Uostalom to je bila jedna kazna u njihovim očima. Dasher je morao u progonstvo.

Kada su ujutro prve zrake sunca, zasvijetlile u njegovim očima, Dasher je već prošao dobar dio puta i ustanovio, da nijedan od njegovih ostavljenih prijatelja nije ništa primjetio.

Nigdje, u daljini i širini nije vidio niti jednog Soba. Ovu iznenadnu situaciju Dasher do sada nije poznavao. Ali s druge strane bio je zadovoljan jer se nije morao nikome pokoravati. Sada je bio jedan slobodan Sob i mogao je raditi što ga je volja.

To je već bilo nešto. Njegova kopita nose ga dalje i dalje u nadi da je izabrao pravi pravac.

Polako se spustila prva noć i Dasher je primjetio, da su mu njegove noge postale teške, jer je postao sporiji i sve sporiji i jednostavno više ne može dalje. Dasher je htio samo malo legnuti i odmoriti se, međutim nije više osjećao svoje noge od tako napornog puta.

Pospanost ga je odjednom savladala i jednostavno je pao na stranu. Hvala Bogu, tlo ispod njega bilo je dovoljno mekano, u protivnom polomio bi si sve četiri noge.

Noć je bila još hladna, jer je bilo još rano proljeće, ali ipak ne tako hladno da bi se mogao smrznuti.Od svoje okoline Dasher više ništa nije primjetio,niti to, da jedno veliko stado konja prolazi pokraj njega.

Ovo stado konja tjerali su nekoliko mladih i jakih muškaraca, koji su ih lovili po širokim dolinama u „Sibirskim brdima“ i prodaju ih u velikim gradovima uzduž bijesne rijeke. Oni su bili predviđeni za ljude koji žive u tom kraju.

Ovi mladi kradlljivci konja ugledali su Dashera kako leži sa strane i ostali su iznenađeni. U mraku je izgledao kao jedan konj. Njegove velike rogove još nisu otkrili.

Zaustavili su se, da pokupe Dashera u svoje stado, jer nikad nisu mogli prikupiti dovoljno životinja za potrebe velikih gradova.

Kada se Dasher probudio malo su se prestrašili, tako velike rogove još nikada nisu vidjeli. Tek sada su primjetili da su zarobili jednog Soba.

Dasher nije znao kako da se ponaša u takvoj situaciji. Dali da se bori sa njima, kao što je to čuo iz pričanja starijih Sobova iz njegovog sela, kada su se morali boriti protiv omrženih Huna ili bi trebao jednostavno pobjeći od njih, on bi sigurno bio brži od njih.

Šteta, dok je on razmišljao o tome, već su mu stavili omču oko vrata i vuku ga na dugačkom konopu iza sebe. Nije mu preostalo ništa drugo nego kaskati iza njih.

Ljudi su se razumjeli sa ljudima, ali Dasher taj govor do sada još nije čuo i naravno ništa nije razumio. Pokušao je razgovarati sa konjima. Nakon početnih poteškoća donekle su se razumjeli.