Dobar temelj [Ein gutes Fundament - kroatisch] E-Book

Zac Poonen

• Herausgeber: neobooks
• Kategorie: Religion und Spiritualität
• Sprache: Deutsch
• Veröffentlichungsjahr: 2021

Seitenzahl: 72

Beschreibung

Das Evangelium ist die gute Nachricht, dass der Mensch so leben kann, wie es Gott ursprünglich für ihn vorgesehen hat. Der Mensch, der sich voll und ganz dem Anspruch Christi auf sein Leben hingibt, kann ein Leben des beständigen Triumphes führen. Und doch treten viele, die Christus als ihren Erlöser angenommen haben, nicht in dieses herrliche Leben ein, welches das Evangelium ihnen anbietet. Warum nicht? Der Grund liegt oft darin, dass am Anfang ihres christlichen Lebens kein gutes Fundament gelegt wurde. Der Zweck dieses Buches ist es, dir zu helfen, ein gutes Fundament in deinem Leben zu legen, damit Gottes Plan für dein Leben voll verwirklicht werden kann. Lies also weiter und lass den Heiligen Geist zu deinem Herzen sprechen. Dies könnte der Beginn eines ganz neuen Kapitels in deinem Leben sein…

Leseprobe

Zac Poonen

Dobar temelj [Ein gutes Fundament - kroatisch]

Započeti kršćanski život ispravno

Dieses ebook wurde erstellt bei

Inhaltsverzeichnis

Titel

Uvod

1. Pokajanje

2. Vjera

3. Odabir i opravdanje

4. Učeništvo

5. Krštenje u vodi

6. Krštenje u Duhu Svetome

7. Posvećenje

8. Božja Riječ i molitva

9. Zajedništvo i crkva

10. Završetak ovoga doba

Impressum neobooks

Uvod

Evanđelje je radosna vijest koju kao ljudi možemo živjeti onako kako je Bog to za nas prvotno i zamislio. Čovjek koji sve preda Kristu može živjeti životom neprestane pobjede. Pa ipak, mnogi koji prihvate Krista kao svoga Spasitelja ne uđu u taj slavni život koji evanđelje nudi.

Zašto ne? Vrlo često to se dogodi jer na početku našeg kršćanskog života nisu položeni dobri temelji.

Naš život nakon što se nanovo rodimo možemo usporediti s izgradnjom kuće. Svi jako dobro znamo da je najvažniji dio kuće njezin temelj.

Ako kuća ima pukotinu na trećem katu, razlog se često može naći u lošim temeljima.

Isto je i s našim životima. Godinama nakon što smo položili svoju vjeru u Krista, moguće je da pretrpimo posljedice loših temelja položenih na samome početku.

Novi zavjet nam obećava život pobjede nad grijehom.

Pogledajte Božje obećanje u Poslanici Rimljanima 6:14:

"Valjda grijeh neće nad vama gospodariti! Ta niste pod Zakonom, nego pod milošću!"

Također nam zapovijeda da živimo život neprestane radosti, potpuno slobodan od straha i tjeskobe. Pogledajte Poslanicu Filipljanima 4:4, 6:

"Radujte se uvijek u Gospodinu… Ne brinite se tjeskobno ni za što…"

Zapamtite da nam Bog zapovijeda samo ono za što će nas On i osposobiti.

Dakle, Njegove su zapovjedi zapravo obećanja onoga što nam On može po milosti dati da postignemo! Gore navedene zapovjedi stoga su obećanje da nas Bog može osposobiti da živimo život neprestane radosti i život slobodan od tjeskobe.

Još je mnogo slavnih obećanja poput tih u Novome zavjetu. Ali ova koja smo spomenuli dovoljna su da nam bude jasno kako je evanđelje uistinu radosna vijest.

Unatoč tome, žalosno je da mnogi kršćani koji tvrde da su primili evanđelje ne žive životom opisanim u gornjim redcima.

Svrha ove knjige je omogućiti vam da položite dobar temelj u svom životu, da bi Božji plan za vaš život bio u potpunosti izvršen.

Čitajte dalje, dopuštajući Duhu Svetome da govori vašem srcu.

Ovo bi mogao biti početak jednog novog poglavlja u vašem životu…

1. Pokajanje

Isus je rekao da u Njegov ovčinjak (Njegovo kraljevstvo) možemo ući jedino ako prođemo kroz vrata. No, isto tako je rekao da će neki pokušati ući s druge strane, preko zida (Ivan 10, 1).

Put koji je Bog odabrao da se čovjek spasi jest kroz pokajanje i vjeru u Gospodina Isusa Krista. To je jedini put. Bog nikada neće prihvatiti čovjeka koji pokušava ući na neki drugi način.

Ivan Krstitelj, čovjek koji je došao pripremiti put za Gospodina, propovijedao je o pokajanju. To je bio jedini način da se izraelski narod pripremi za Isusa i primi ga kao svoga spasitelja. Ni za nas ne postoji drugi način.

Pokajanje i vjera

Izgleda kao da većina današnjih vjernika ne posjeduje dubinu, posvećenost ni snagu kakvu su posjedovali rani kršćani.

Što mislite, koji su razlozi za to?

Primarni razlog je taj što se većina kršćana nije na ispravan način pokajala.

Povjerovali su u Isusa. No, povjerovali su, a da se prije toga nisu pokajali. Zbog toga je njihovo obraćenje površno.

Samo pogledajmo riječi ove dobro poznate himne:

"Kada i najveći prijestupnik iskreno povjeruje,

U tom trenutku dobiva od Isusa oprost."

Je li to zaista istina; da i najveći prijestupnik dobiva oprost od Isusa samo ako povjeruje?

Ne treba li se prije toga pokajati?

Mogli bismo reći da istinska vjera uključuje i pokajanje. No, ako se to ne objasni najgorem prijestupniku, on će otići uvjeren da je nanovo rođen samo zato jer je povjerovao. I nastavit će živjeti u zabludi.

Poruka koju je sam Isus propovijedao glasila je: „Pokajte se i povjerujte u evanđelje.“ (Marko 1, 15) Zapovjedio je svojim učenicima da propovijedaju istu tu poruku (Luka 24, 47). I upravo su to i činili (Djela 20, 21).

Božja riječ vrlo je jasna po tom pitanju. Ako želite biti na ispravan način obraćeni, ne smijete odvajati pokajanje od vjere. Bog je ovo dvoje spojio u jedno. A što Bog spoji, čovjek neka ne razdvaja.

Pokajanje i vjera su zapravo prva dva kamena temeljca kršćanskog života (Hebrejima 6, 1). Ako se osoba nije na ispravan način pokajala, to znači da će njezin temelj biti manjkav. Zbog toga će cjelokupan kršćanski život te osobe biti manjkav.

Biblija kaže da je „strah Gospodnji početak (ili abeceda) mudrosti“ (Izreke 9, 10). A ako se uistinu bojimo Gospodina, „okrenut ćemo se od grijeha“ (Izreke 3, 7).

Dakle, oni koji se nisu pokajali niti okrenuli od grijeha, nisu naučili abecedu kršćanskog života.

Lažno i pravo pokajanje

Ako ste se pokajali, morate biti sigurni da je vaše pokajanje bilo iskreno. Jer Sotona ima spremno lažno pokajanje, kojim vara ljude.

Sotona zna da većina ljudi živi po samo jednoj zapovjedi koja kaže: „Ne budi uhvaćen!“ Stoga ih uči putevima i načinima kako sagriješiti i pritom ne biti uhvaćen.

Čak će i kradljivcu biti žao ako ga uhvate. Ali to nije pokajanje.

U Bibliji vidimo primjere ljudi čije je pokajanje bilo lažno.

Kada je kralj Šaul bio neposlušan Bogu, priznao je Samuelu da je sagriješio. Međutim, nije želio da to sazna narod. I dalje je tražio čast od ljudi. Nije se iskreno pokajao. Bilo mu je samo žao što je bio uhvaćen (1. Samuelova 15, 24-30). U tome je razlika između njega i kralja Davida koji je otvoreno priznao svoj grijeh kad je upao u njega (Psalam 51).

Kralj Ahab je bio poput Šaula. Bilo mu je zaista žao samoga sebe kad ga je Ilija upozorio da će mu Bog suditi. Čak se odjenuo u kostrijet i tugovao zbog svojih grijeha (1. Kraljevima 21, 27-29). No, nije se iskreno pokajao. Samo se bojao Božjeg suda.

Slučaj Jude Iškariotskog jasan je primjer lažnog pokajanja. Kada je vidio da je Isus osuđen na smrt, bilo mu je žao i rekao je: „Sagriješio sam!“ (Matej 27, 3-5) Svoj je grijeh priznao svećenicima; kao što mnogi i danas čine! Nije se pokajao, iako mu je vjerojatno bilo žao zbog onoga što je učinio. Da se zaista pokajao, prišao bi Gospodinu u slomljenosti i molio za oprost. Ali nije to učinio.

Puno toga možemo naučiti iz ovih primjera, pogotovo o tome što nije pokajanje!

Pravo pokajanje je „okretanje od idola prema Bogu“ (1. Solunjanima 1, 9).

Idoli nisu samo oni izrađeni od drveta i kamena, pohranjeni u poganskim hramovima. Postoje jednako opasni idoli koje ljudi štuju, a koji ne izgledaju tako nepoželjno. To su idoli užitka, udobnosti, novca, imidža, samovolje itd.

Svi smo ih mi štovali godinama. Pokajati se znači prestati štovati te idole i okrenuti se od njih prema Bogu.

Istinsko pokajanje uključuje svaki dio nas: naše umove, osjećaje i našu volju.

Prije svega, pokajati se znači promijeniti mišljenje o grijehu i svijetu. Znači shvatiti da nas je naš grijeh odvojio od Boga. Također znači vidjeti da je cjelokupan način funkcioniranja ovog svijeta usmjeren protiv Boga. A mi se želimo okrenuti od takvog bezbožnog načina života.

Drugo, pokajanje uključuje naše osjećaje. Žalosni smo zbog toga kako smo živjeli (2. Korinćanima 7, 10). Mrzimo sami sebe zbog onoga što smo činili. I još više, preziremo zlo koje postoji u nama, a koje nitko drugi ne može vidjeti (Ezekiel 36, 31).

Tugujemo i žalujemo zbog toga što smo povrijedili Boga svojim načinom života. Tako su reagirali mnogi velikani u Bibliji kad su postali svjesni svojih grijeha. David (Psalam 51), Job (Job 42, 6) i Petar (Matej 26, 75) - svi su oni gorko plakali kajući se zbog svojih grijeha.

I Isus i apostoli potiču nas da plačemo i vapimo nad svojim grijesima (Matej 5, 4; Jakovljeva 4, 9). To je put kojim se vraćamo Bogu.

U konačnici, pokajanje uključuje našu volju. Trebamo podložiti svoju tvrdoglavu volju – želju da sve bude po našem – i učiniti Isusa gospodarem naših života. To znači da smo odsad spremni učiniti sve što Bog traži od nas; bez obzira na cijenu i razinu poniženja koju možemo pretrpjeti.

Razmetni sin se vratio u dom svoga oca kao slomljeni, ponizni mladić, koji je bio spreman učiniti sve što mu otac kaže. To je istinsko pokajanje (Luka 15, 11-24).

Ne moramo priznati Bogu svaki grijeh koji smo ikada počinili. Ionako bi bilo nemoguće sjetiti se svih grijeha. Razmetni sin nije to učinio. Sve što je rekao bilo je: „Oče, sagriješio sam.“ To je sve što mi trebamo reći.

No, prisjetimo se da je Juda Iškariotski također rekao: „Sagriješio sam.“ Ali postoji ogromna razlika između pokajanja razmetnoga sina i Judina pokajanja. Boga ne zanimaju samo riječi koje izgovaramo. On osjeća duh iza tih riječi i u skladu s time radi na nama.

Plod pokajanja

Ivan Krstitelj rekao je farizejima da donesu plodove istinskog pokajanja (Matej 3, 8). Ako smo se zaista pokajali, to će promijeniti naše živote do temelja.